Backup u virtualnom svijetu
Bilo je to davno... tamo sredinom devedesetih... kada sam prvi put na svojoj koži osjetio kako je to kada ostaneš bez podataka. Kvar računala. Tri sam dana u komadu radio na projektu i sav taj rad kao da je ispario u djeliću sekunde. Nepovratno. Ureže se u sjećanje. Znam, tri dana se ne čini puno, niti nenadoknadivo, no postoje situacije u kojima se nikada ne želiš ponovo naći. Dan kada sam upoznao važnost backupa.
Od tog trenutka razni mediji za pohranu postali su mi najbolji prijatelji. Jasno se sjećam prvog Plextor cd-snimača brzine 1x i čekanja da se podaci backupiraju na CD, uglavnom duže od sat vremena za vrijeme kojih nisam ni pomislio dirati računalo da ne bi došlo do greške. U tih dvadesetak godina računala su se drastično promijenila, povećala se količina podataka s kojom svakodnevno upravljam, promijenila su se i okruženja u kojima se nalazim, no moj vjerni suputnik na tom putovanju, backup, uvijek je ostao uz mene. Gotovo oduvijek, backup je imao isti način rada – jedan server koji upravlja backup procedurama i agenti na svim računalima/serverima koji se brinu o uspješnom backupu. Po završetku bih dobio izvještaj sa detaljima što se backupiralo i kuda, te bih sa smiješkom na licu započeo radni dan. I bilo je tako sve dok jednom nisam trebao vratiti podatke koje sam backupirao i ispalo je da ih ne mogu pročitati s medija.
Onda se dogodila nova prekretnica u mom životu, nakon koje sam počeo redovito provjeravati backupe i mogućnost oporavka. Svi koji su ikada to probali znaju da to nije jednostavno, pogotovo ako imate nekoliko servera koji su međusobno ovisni. U tom slučaju backup traje dugo, a sam oporavak višestruko duže, ali to je proces koji svi dobri administratori moraju napraviti, jer o njemu ovisi poslovanje tvrtke.
Tehnološka prekretnica koja mi je uvelike olakšala taj posao su virtualizacijske tehnologije. Više ne moram imati rezervni hardver na raspolaganju, mogu sve servere vratiti iz backupa bez obzira na hardversku platformu… Ukratko, život je postao puno ljepši! No unatoč svim beneficijama pojavio se dodatni problem u vidu potrebnih resursa. Kako sada sve servere virtualiziram na jednom ili više fizičkih servera, koristim izuzetno puno diskovnog prostora. Svake godine sve više i više. To ujedno produžuje vrijeme trajanja backupa, ali i zahtjeva da imam isto toliko diskovnog prostora kada testiram oporavak iz backupa. Kako radim sa velikim količinama podataka odabrao sam disk kao medij za pohranu backupa – i backup i povrat podataka su brži. Traku koristim kako bih imao dodatni medij za pohranu negdje van lokacije tvrtke, a nerijetko backup kopije držim u oblaku.
Danas za backup svoje virtualne okoline koristim rješenje koje mi omogućava da backup datoteke komprimiram i dedupliciram, čime ostvarujem znatne uštede na diskovnom prostoru. Omogućava mi da na automatizirani način provjerim mogu li pokrenuti sve virtualne servere iz backupa te da li svi servisi rade kako treba, bez potrebe za dodatnim diskovnim i ljudskim resursima. Agente u serverima više ne koristim jer ih stalno treba nadograđivati i nadgledati, a u slučaju kvara virtualnog servera, isti mogu pokrenuti direktno iz backupa u produkcijsku okolinu u svega nekoliko minuta. Kod redovnog patchiranja servera na raspolaganju mi je mrežno izolirana okolina u kojoj direktno pokrećem servere iz backupa i testiram primjenu zakrpi. Svoje ključne servere dodatno repliciram na sekundarnu lokaciju, a backup rješenje mi omogućava da u potpunosti automatiziram failover u slučaju katastrofe.
Backup više nije briga nego slatko zadovoljstvo, nešto na što se osvrćem sa smiješkom, a noću bezbrižno spavam. Nešto što je prije oduzimalo izuzetno puno mog vremena sada je potpuno automatizirano, a ja svoje vrijeme sada trošim na puno pametniji način.
Više o našoj usluzi backup-a pogledajte ovdje
